Gordan Gledec

S razvojem i sve većim korištenjem weba u poslovanju tvrtki i ustanova, posebno postaju zanimljive analize ponašanja korisnika i metode praćenja načina ostvarivanja njihovih ciljeva na web-sjedištu. Za analizu se koriste logovi (Awstat, WebTrends, Webalyzer...) i praćenje ponašanja putem JavaScripta (Google Analytics, Piwik...).

Kvaliteta informacija koje se dostavljaju putem weba nije samo posljedica dobro odabranog oblikovanja i vanjskog izgleda sjedišta, već je dio mnogo šireg procesa u kojem se sadržaj informacije i njena prezentacija prilagođavaju ukusu i zahtjevima krajnjeg korisnika. Web-sjedišta koja informaciju pretvaraju u znanje ključ su budućeg uspjeha weba.

Zbog pritiska tržišta i nepostojanja distribucijskih ograničenja, razvoj web-tehnologija teče iznimno brzo, uvodeći u uporabu nova programska rješenja čime se omogućuje odvijanje složenih interakcija na webu. Stoga je i životni ciklus web-sjedišta iznimno ubrzan – danas je učestalost kojom se pojavljuju nova izdanja web-sjedišta veća od učestalosti objavljivanja novih inačica pojedinih programskih proizvoda. Ponekad je opseg redovitih promjena na web-sjedištu toliko velik da dolazi do potpunog preoblikovanja cjelokupnog sjedišta.

Kvaliteta web-sjedišta temeljena je na njegovoj uporabivosti, te se za ocjenu i testiranje uporabivosti koriste pristupi koji u prvi plan stavljaju korisnika, njegove potrebe i njegovo viđenje  sjedišta. Stoga testiranje uporabivosti zauzima važno mjesto u životnom ciklusu web-sjedišta.

Zahtjevi za uporabivošću web-sjedišta sve se češće proširuju zahtjevima za vjerodostojnost - osim što sjedište mora biti lako za korištenje, informacije koje nudi moraju biti cjelovite, pouzdane i mora im se moći vjerovati. Prema nekim istraživanjima, danas tek 53% korisnika smatra da su informacije ponuđene na webu vjerodostojne, dok će njih 80% posjetiti sjedište ako smatraju da se sjedištu može vjerovati. Što čini sjedište vjerodostojnim?

Internetski protokoli danas su najzastupljeniji i najpopularniji otvoreni protokoli, jer omogućuju komunikaciju preko bilo kojeg skupa međusobno povezanih mreža - kako lokalnih, tako i mreža koje pokrivaju široka područja. Dva najpoznatija internetska protokola su protokol transportnog sloja -  Transmission Control Protocol (TCP) i protokol mrežnog sloja - Internet Protocol (IP). Skup protokola na Internetu dobio je upravo po njima naziv protokolni složaj TCP/IP. Osim protokola nižih slojeva, internetski protokoli obuhvaćaju i aplikacijske protokole, kao npr. za slanje elektroničke pošte (SMTP), čitanje elektroničke pošte (POP, IMAP), prijenos datoteka (FTP) i najpoznatiji - protokol za World Wide Web - Hypertext Transfer Protocol (HTTP). Dokumentacija o internetskim protokolima dostupna je u dokumentima serije Request For Comments (RFC).